Usvajanje urbanizma … u Beogradu

01-gup_01-prvoBeograđani kritikuju gradske urbanističke planove, ima i javnih, građanskih protesta protiv urbanističkih predloga ali i veoma radikalnih akcija. Očito je u toku buđenje građana i uzimanje organizovanja životnog okruženja u svoje ruke. Nekada to nije bilo moguće, učešće građana u urbanizmu organozovale su mesne zajednice, bilo je uglavnom nekorisno, plan je usvajan kako je nacrtan i pored neodobravajućeg diskursa, pa su građani vremenom ustanovili da je prisustvo besmisleno i nekorisno gubljenje vremena. Nekoliko zadnjih godina, posle promena, počelo je lagano buđenje i prepoznavanje mogućnosti da se utiče na plan, ali praćeno mamurlukom, kao i uvek posle dugog spavanja.

Urbanističari prave plan po pravilima struke, usklađen sa njihovim moćima i razumevanju grada, onda delo prihvate, u proceduri razmatranja i usvajanja, poslenici iz gradske birokratije uz obavezu da ga prikažu građanima i čuju narodno mišljenje. Plan je javni dokument, tiče se svih Beograđana te je neophodno da se i oni pitaju i pitaju se na tri načina. Posredno, preko izabranih odbornika u SG, raznih komisija i još raznijih institucija koje su obavezne da imaju sluha i razumevanja za opaske građana i da to štuju. Neposredno, građanima je plan podastrt na javnom uvidu, očekuje se njihovo učešće, rasprava, sve ne bi li se izrečeno udenulo u crteže. Najzad, političati osluškuju reakcije građana, zadovoljstvo ili nezadovoljstvo planom i plasiraju to putem medija kao svoj doprinos, pokazujući građanima da misle isto što i narod, nasuprot urbanističarima. Predviđeno je dovoljno prilika za proceđivanje i kontrolu i trebalo bi, nakon toga, da plan bude savršen ili još bolji.

U Beogradu se javni uvid u planove događa u suterenskom hodniku zgrade u centru, dostupan samo najupornijim, pristup do crteža deluje kao avantura a portir na ulazu svakako nije princ na belom konju koji ume da napravi srećan kraj. Plan je izložen tokom mesec dana, građani mogu da ga vide i gledaju, razumevanje se ne podrazumeva, posle treba da pišu primedbe ili sugestije a onda se desi jedna završna plenarna sednica gde se svi pisci primedbi sakupe i tada žreci okupljeni u komisiji za urbanizam daju neporecive odgovore. Oni što priložiše primedbe mogu posle da uživaju u odbijanju ili da prave transparente, zovu popularne rokere ili već, zavisno od ukusa i protesno muziciraju po gradu.

Ako je učešće građana u pravljenju plana bitno, a jeste, umesto smandrljavanja uvida kao da je cilj da se ta muka za vlast što pre i bezbolnije otalja, treba organizovati javne tribine, skupove na licu mesta, na teritoriji na koju se plan odnosi, javne prezentacije i rasprave i naravno animirati medije kao podršku. Treba dovoditi nezavisne stručnjake i razvijati diskusiju između njih, građana i urbansita koji plan predlažu. Tako će Beograđani na bolji način razumeti poruku iz plana, shvatiti da ima i nešto još pored njihove parcele, da je njihovo parče domovine samo deo javnog dobra koje se zove Beograd, pa da i o tome misle kad primedbuju. Za očekivati je da će onda i primedbe ili sugestije biti drugačije i na polzu grada i građana samih. Započet je takav način pre neku godinu ali onda su opštine a i gradske institucije konstatovali, možda, da je to zametno i uzima vreme od korisnijeg političarenja, opredelili su se za varijantu u suterenu i tek narasli optimizam skrenuli u jalove vode, ali sve je po zakonu.

02-180px-a16_imf_marchIstini za volju, ni građani nisu još dobacili do lekcije o građanskoj obavezi učestvovanja u kreiranju svog sopstvenog okruženja i biraju opciju izostajanja i naknadnog gunđanja i različtih načina iskazivanja nezadovoljstva. Na javni uvid dođu samo građani koji posumnjaju da im je lični interes ugrožen i pritiskaju urbaniste, spremni i na radikalizaciju na ulici, tražeći ispravku te nepravde, ne razumevajući plan niti ih to uopšte zanima. Većina građana koji su načuli da mogu biti zadovoljni predlogom, ili pojma nemaju da se taj plan uopšte radi, ili su izgubili veru da svojim prisustvom nešto mogu učiniti ne participiraju, apstiniraju i tako omogućuju manjini da nameće svoj stav i utiče na životno okruženje svih okolo.

03-sit-zvezdara-01-ovoKao u planu o Zvezdarskoj šumi gde se sada, pored dobronamernih i odgovornih građana koji su svesni da seča šume radi izgradnje ma čega, umanjuje mogućnost preživljavanja Beograda, aktiviraše i divlji graditelji koji su pre neku godinu iskrčili veliki deo te iste šume i sagradili svoje kuće bespravno, učinivši krivično delo. Uključuju se u akciju zaštite neposečenog dela šume jer im se iznenada probudila svest o značaju javnog dobra, ustvari štite svoje nedelo koristeći krilaticu „drž’te lopova!” ne bi li se nekako zločesta predhodna radnja zataškala. Gradonačelnik je, sasvim opravdano, zaustavio i plan i javnu raspravu, vratio plan na popravni, zatražio je da se ne otvara nova parcela za gradnju i seče još jedan deo šume. Ipak, prećutano je predhodno učinjeno, na javnom dobru, krivično delo a divlji graditelji su nagrađeni legalizacijom, daće im se dozvola i deo zemljišta iskrčene šume, pride. Očuvanje dela šume napadnutog urbanizmom nije u pitanju, na tome se istrajalo, ali je ispalo da sadašnja burna javna rasprava u ovom slučaju pokriva raniju nemoć države ali i bezobrazluk divljih graditelja. Dobronamerni u odbrani šume, su mogli uz ukazivanje na štetu od seče drveća da podsete sebe i javnost na ranije posečeni deo šume i da se ograde od drvoseča koji su im sada uz skut kao najvatreniji borci za novi ekološki poredak u Beogradu.

Tako, usvajanje urbanizma Beogradskog ploveći mimo Scile i Haribde i opasnosti od gutanja napreduje korakom onog bića što puzajući nosi sobom svoju kuću pa da u svakom trenutku može da sačuva svoju sopstvenost.
Ovo je metafora o potiskivanju javnog interesa, a isticanje ličnog brigom samo o svojoj kućici. Noseći je u naručiju, ne štite samo građani svoju kućicu, pomažu im svi koji ih ne obrazuju i informišu nedovoljno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *