KAKO NAPRAVITI GRAD ? drugi deo …

cep-novi-sad-plavi1Detaljni urbanistički plan za novo naselje u Novom Sadu beše tema u CEP-u 1985 godine, vođa je bio arhitekta Braca Gaković. Urađeno je nekoliko uvodnih istraživanja sa ciljem da se postave predhodna pitanja i predlože mogući odgovori o građenju grada. Učestvovao sam u tom poduhvatu, napravio za tu priliku radne beleške pitajući se kako napraviti grad, i prezentiraću ih u četiri dela bez ispravki, onako kako su pisane te daleke 1985 godine.

Drugo ima i panika da se napravi što više stanova jer je narod potrebit i ako nema hoće da se buni pa daj mu što više toga a nema veze kakvo je i onda nema radnje ni ulice ni zelenila ni snega a mora da bude odmah pa narod kad se useli odmah se buni što nije kao na Terazijama a ustvari to ne može tako jer u Terazije se ulaže još od kraljevine pa se tu skupilo sve od generacija beograđana pa lepo izgleda a oni bi hteli da tako bude i u Kotežu isto tako a tek su došli. A ima i što se mnogo doseljavaju u gradove svi poludeše da budu u Beogradu ili nekom drugom većem kao Novi Sad ili Kragujevac ali Beograd im svima važan i onda dođu zaposle se i odmah traže stan da im se da a nema dovoljno pa onda nema konkurencije i sve što se napravi proda se ili razda i dodeli i može da se napravi šta bilo i da prokišnjava i da nije lepo i da nije raspored dobar ni u stanu ni u naselju i da nema radnje ni druge zezalice što su važne da nešto bude grad to političari nikako da ukapiraju pa stalno nešto pričaju da treba stan da bude jeftiniji a ne može jer kad robe nema onda je skupa koliko proizvođač kaže da košta i koliko mu treba a nema veze sa stvarnom cenom a političari bi trebali da svugde i u malim mestima daju da se razvija privreda i da bude dobrog posla i da bude pozorište i butici i gužva pa neće narod onda u veliki grad ostaće tamo gde se rodio ako mu je tamo lepo a sada nije jer je u malim gradovima dosadno i nema mnogo šanse za neki posao.

Može da se zaključi da nema dobrih kuća i stanova ako nema konkurencije i ako nema više stanova nego što treba jer će onda i cena da bude manja i oni što prave gradove i stanove će da paze šta grade jer ako ne valja odoše ljudi kod drugog da kupe a on će da propadne. Posle rata kada je trebalo da se napravi mnogo stanova na parceli počeli da ih prave na njivama oko grada a na grad zaboravili pa ispala kanalizacija i voda i to sve mnogo skupo to se zove komunalno opremanje i to sada košta mnogo preko polovine cene stana a komunalni doprinosi sasvim mali ne može ni krov da se popravi a kamo li da se pravi nešto novo kao što je u celom svetu.

Taj doprinos je dugo koštao svugde isto i za pojedince i za ono što drže radnje pa na Terazijama plaćao kao i na Ceraku a to je sasvim bez veze jer to ne može biti sada nešto počeli ali i to stidljivo treba da pocepaju one što imaju dobre lokacije to svuda košta mnogo jer donosi mnogo veću dobit pa da se od tih para popravlja grad i zidaju nove ulice ili kuće ili sve što treba mora jednom da se stisne ako hoćeš grad a može grad da bude kao neka socijala pa da svako uzima koliko može ili koliko ga puste a da ga ništa ne košta a svi plaćaju jednako mnogo se tu grešilo jer nikako da se političari opredele da li je to roba ili nije to je glavno i dok se to ne reši nema grada i boljih stanova i neće biti ulica kao u Parizu.

Urbanisti počeli da precrtavaju stare gradove kao što rekoh i sve dokumentuju argumentima da je to dobro te identifikacija te integracija te društveni život a to je samo nemoć i neznanje kako da se stvar reši to potapanje svesti u prošlost kao ona će da nas spase a od toga nema koristi jer podgrejano nikad nije dobro kao sveže skuvano pogrešno su shvatili da zahvatanje u prošlost treba samo da služi da se shvati kako se to radilo da se uhvati korak i kontinuitet sa onim što je bilo pa da se nastavi dalje jer oni odoše na Mars i hoće sada da prave gradove u svemiru a mi ništa pametnije nego se samo žalimo kako Novi Beograd nije dobar kukamo a u stvari treba da se napnemo da smislimo nešto novo a ne kao oni postmodernisti što muvaju i prepravljaju one stare fasade.

Probali i sa povratkom trga na ulice a to nema veze jer ulica nije nastala zbog sociologije već da se prolazi i trguje tako je bilo oduvek a posle u kapitalizmu izmislili pešačku ulicu opet ne da bude građanstvu lepo i da se tobož druže već da se bolje prodaje i da trgovina ima korist i kafane a urbanisti nevini iz socijalizma to nisu ukapirali pa prave tako i naravno ne radi uopšte jer nema logiku i nema korist niko pa neće ni tu da dođe a još i mesna zajednica kao neka vlast se tu pita i hoće da oteraju kafanu onog Mihalića sa donjeg Dorćola a to je jedina kafana kao skupljaju se drogisti pa šta i oni su ljudi i nisu pali sa neba i nije ih spoljni ili unutrašnji neprijatelj doneo nego su ponarkili zbog nekog razloga odavde dakle deo su ove sredine pa neka ih.

Sve to meni da zaključim deluje malo veštački i na silu to u vezi sa povratkom starih formi nisu one loše ne sigurno nisu već je problem kako da se naprave a da ne bude scenografija jer važna je energija koju ljudi ulažu u grad da bi nešto proizveli bilo da je roba ili kulturno dobro i da posle to razmene i da to ide samo po sebi da tu svi nađu neku korist da bi cela stvar opstala a ne da se napravi slikarska galerija a posle nema para da se održi već daj povuci potegni društvo da da pare a ako nema prometa nema ni interesa i šta će sve to samo da imamo kao mi kulturni i od izložbi ne možemo oko da otvorimo pa tako i grad sve nešto veštački za procente i poene političara.

Ima još i o tome da su zidali gradove a nisu gledali šta tu već ima zatrpali tako Dunavac gde je sada Novi Beograd ili izravnjaju brdo ili naspu pesak ili skrenu reku i tako promene klimu i postojeću kulturu tla a to nije dobro jer priroda nije takve stvari baš tu džabe napravila već to sve mora da se poštuje i uvažava a da ne govorim o onome što se Braca Gaković napalio na one sile od zemlje što je doveo Farkaša pa rašljario po Cepu o tome niko pojma nema a sigurno je važno i to je novo znanje o onome što je bilo važno za grad jer sutako izgleda birali mesto za svoje kuće u prošlosti i toje bio taj pozitivizam koji se ponovo traži a nažalost pragmatizam nadvladao i niko se ne bavi time tim silama zemaljskim nego samo kucaju u kompjuter i gledaju u brojke.

Još samo da kažem da je mnogo u modi interdisciplinarni rad gde mnogi razni stručnjaci raznih profila rade na problemu grada sa različitih aspekata i sve se to posle skupi i onda tim za sintezu donosi odluke i pravi se grad što je kao zamisao vrlo dobro ali je time sasvim izbačena iz igre ljudska kreacija jer ja mislim da je grad pored svega i umetnička kreacija kad meteš u prostor celog sebe i sve što imaš i srce i glavu i to se nekako tajnim nekim vezama sklopi da bude dobro ili sasvim uprskaš ali je bar sve učinjeno do kraja a ovako sa tim interdisciplinarnim radom sve se svodi ipak na kompromis na pogađanje malo se popusti sociologu pa malo dendrologu pa onom i drugom a grad je drugo ne može da bude kompromis ja kad ne budem mogao više zbog drhtanja ruku da crtam svojom rukom te gradove neću time više ni da se bavim jebo bavljenje preko tuđe ruke koja ranu ne leči oću da kažem da je pravljenje grada jedna umetnost velika i to ne može svako samo zato što je mnogo knjiga pročitao treba i to znanje ali ipak da se razumemo arhitekta pre nije silazio sa skele a sada on ne zna ni gde je kuća koju je crtao to nije važno ali ja volim o tome da govorim.

Ima i o građanima koje niko ne pita a foliraju ih sa tom participacijom i učestvovanjem u planiranju a ustvari ih meću sve u blokove po brojevima a sve veliko i nedokučivo možda i ne treba da ih se pita ali bar da se zna koji su građani u pitanju jer ne može grad da se pravi za neke nepoznate ili prosečne jugoslovene preko normativa i propisa pa sve isto a nije i ne može biti a kad o normativima i propisima i zakonima onda može da se kaže da tu leži dosta uzroka onoga lošeg u čemu ljudi stanuju jer su norme prvo rađene na osnovu principa Moderne ili već kako se tada zamišljao grad a posle bez veze sa ekonomijom pooštrili normative pa ne može ništa da se uradi jer te normative ne može ni Amerika da ostvari a i neće nije luda takvi normativi kao u nas su za neke velike pare i bogate ljude što je dobro da naselja budu dobro opremljena ali šta vredi kad nema para eto to što sam ja radio sa Minelom to radničko naselje na principu samogradnje jedva da može da se napravi zato što normativi i propisi kažu da to sve nije sasvim u redu jer će se bože stvoriti neka ružna slika grada kao divlje naselje ili nedovršeno pa onda ispada da je bolje nemati ništa nego kako se realno ustvari može.

Problem je što su normativi i propisi skoro uvek isti a politika zidanja grada se često menja te sizovi te građevinska preduzeća te nema zavoda te stambene zadruge a taj nesklad između politike kako da se radi i normativa mora negde da pokaže slabo mesto i onda se to pokaže u gradu i stanu a grad je jedan i šta će mu te razne službe gde se odlučuje a svaka za sebe i to je jedna birokratija velika ne može se više kontrolisati koliko je jaka a birokratija pojma nema o gradu.

I sad kako da se pravi grad …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *