Detaljni urbanistički plan za novo naselje u Novom Sadu beše tema u CEP-u 1985 godine, vođa je bio arhitekta Braca Gaković. Urađeno je nekoliko uvodnih istraživanja sa ciljem da se postave predhodna pitanja i predlože mogući odgovori o građenju grada. Učestvovao sam u tom poduhvatu, napravio za tu priliku radne beleške pitajući se kako napraviti grad, i prezentiraću ih u četiri dela bez ispravki, onako kako su pisane te daleke 1985 godine.
Prvo ću da kažem kako ja mislim da se radilo pre drugog svetskog rata ne zato što ja mislim da je tada bilo bolje nego samo da podsetim na ono što se zaboravilo a uvek je dobro setiti se prošlosti radi pouke može nešto dobro da se uzme a posle rata niko nije hteo da uzme pa ispalo sakato. Tada, pre tog rata bio teren slobodan na periferiji pa ga kupi neki što ima pare geometar mu udari parcele i ulice a sve po propisu jer bilo je propisa vrlo jasnih i planova i onda poštovanje regulacione linije i građevinske pa onda dovede vodu i struju a za kanalizaciju ako može a ako ne onda jama i proda parcele pojedincima da zidaju kuće ili sam zida pa izdaje u najam kuće i sve se proda sve parcele i zidaju neki ljudi za sebe razne kuće za stanovanje i obično ima radnja neka u prizemlju jer ona uvek donosi siguran profit pa će lakše ceo posao da se isplati a kupe pa zidaju i neke male fabrike ili poslovne zgrade ili magacine ili već šta može posao da napravi zavisno od lokacijei gde je taj teren a piše i u planu šta može.
Tako posle nekog vremena postane deo grada sa ulicana i parcelama i na njima kuće razne kako je ko mogao da skupi pare pa ima lepe vile a pored njih neka sasvim mala kuća tek glavu da skloniš i to se lepo vidi kod Crvenog krsta u Beogradu gde još nisu srušili i ponavljam bilo je to sve po propisu i zakonu jer je bio zakon za urbanizam i zidanje kuća i nije bilo zezanja sa tim jer se ugovor pravio sa gazdom od terena da ako ne poštuješ zakon onda će vlasti da kazne gazdu a on će da nepoštovaoce izbaci sa placa i da ga nekom drugom ko hoće zakon da poštuje jer nije bilo moralno da gazda uloži pare a neka fukara posle tu radi sve kako mu se hoće … onda prođe vreme zarade se malo pare pa počnu da se menjaju zgrade sruše se neke predhodne male i zida se veća pa posle opet neka još i veća zavisi kako ide posao i gazdine namere a sve na istoj parceli a okolo na drugim parcelama u susednom kvartu na primer nastaje drugačiji deo grada radnje su bolje pa od periferije postaje polako neki deo grada bolji kad se pogleda Beograd tako su nastale Terazije i sve do Slavije bilo je to pre sto godina kao sada Lekino brdo sve neke male kuće onda i neke škole i svi imaju koristi i grad i pojedinci koji su domaćini brinuli kako da im bude bolje a kad treba neka javna zgrada kao pozorište ili muzej ili opština onda grad iz poreza i rente uzima pare pa kupi zemlju i zida takvu kuću kakva već potrebu ima i tu nema rasipanja kupi se taman koliko treba jer ako se rasipa oće poreski obveznici uši da seku i vlada pada.
1/ …. ..da vidiš koliko je parče zemlje uzeo SIV na Novom Beogradu moglo bi još dva puta toliko da stane pa se posle čudimo što je prostor otuđen i veliki a u starom gradu sve fino i malo.
Otud kada treba neki put ili ulica javna onda opet opština kupuje zemlju i gradi to iz javnih para i tako se grade i veliki sistemi za kanalizaciju a počelo se iz malog i kroz vreme se dođe do Terazija ali se tačno znalo ko o čemu brine i ko je od čega gazda i koliko šta košta to je bio neki red i to nije bila politika već sasvim obična trgovina a kada si stanovao u gradu i plaćao porez ili kiriju moralo je da sve radi kako valja jer se znalo koliko košta da stanuješ u gradu i šta za to što plaćaš dobijaš a ako platiš a ne dobijaš onda sečeš uši onima gore i oni se vrate da čuvaju ovce kad ne umeju to da rade.
Važno je bilo što su se planovi poštovali jer su oni bili deo trgovine kao neki ugovor za ulaganje kapitala i gradskog i privatnog i kad već uložiš onda se trudiš da to ispadne što bolje jer tako se veća korist izvlači i bilo za svačiji džep ako nisi mogao da zidaš na Terazijama onda kupiš negde u majčinu pa tamo živiš prema svojim mogućnostima a i bilo za sve i bilo više nego što treba ne da je bilo blagostanje naprotiv moralo da bude da bi se bolje eksploatisalo jer ako ima manje ne može pare da se uzmu tržište je tražilo da bude tako i niko nije ničiju brigu vodio nego se svako u okviru tog zakona o urbanizmu snalazio i sebi mesto pravio pa dokle stigne.
Tako je bilo pa prošlo i to je sve u redu ali ako neko može da se seti šta od toga da se zapamti učinio bi berićet gradu iako je drugo vreme jer grad je nešto što traje mnogo dugo i razne se stvari u njemu događaju pa sam ja nešto istraživao pre deset godina i našao da bolje radi mesna zajednica u kvartu oko ulice Dimitrija Tucovića a to je sve nešto staro i privatno nego u bloku na Novom Beogradu gde je društveno i zato je to tako ali to ovde nije tema samo hoću da kažem da nije tako važan oblik već neki odnosi koji su u tom obliku.
Dakle kad kupiš tu parcelu onda ćeš nešto svojih para nešto da banka pa zidaš pa posle kad otplatiš možeš tu da zidaš i veću kuću i da izdaješ a ako nećeš onda uzmeš u najam prema tome koliko si moćan ali važno je da to sve sam radiš i ako zidaš teraš arhitektu i preduzimača ko đavola da bude sve najbolje za tvoje pare i ako iznajmljuješ što tražiš za svoje pare da bude sve u redu i okrečeno i da radi i da radi voda i da bude dobra stolarija ako si tako pogodio hoću da kažem da je bitno da se zapazi da je čovek sam o svojoj kući brigu brinuo i niko mu nije bio potreban da se zbrine a ako nije mogao onda izvinite taj nije za ovde.