Sinoć prođoh Trgom Republike, to je onaj trg u centru grada gde je Narodni muzej pokriven već evo drugu godinu skelom i platnom po receptu Potemkina, Narodno pozorište, zgrada Riunione, Dom štampe ali na drugoj strani opstaje Staklenac iza koga viri jedna divlje izidana zgrada koja se ruga svemu tome. Na to sve navikli se Beograđani pa i ne gunđaju mnogo osim nekih zaludnih čistunaca koji nemaju druga posla a stalo im je do toga da im grad izgleda gradski. Pojma nemaju šta sve može još da se desi a, boga mi, i desilo se.
Dakle u mimohodu Trgom videh nekoliko montažnih drvenih kućica okićenih veštačkim cvećem, priličnih da stoje u nekoj pustopoljani podalje od grada gde se može događati seosko vašarište a postavljenih na sred Trga, od Knez Mihailove do Vasine u povodu nekakvog na brzinu sklepanog bazara gde se prodaje koješta i svašta, video sam neke lizalice u jednoj a u drugoj u izlogu je bila flašica Coca Cole i jedna sa kiselom vodom dok je unutra bilo nešto slično roštilju, u drugim arte factima šta ima nisam stigao da pogledam jer mi je pažnju privukla grupa mobilnih toaleta, valjda za prodavce iz barakica ili za kupce kad se prejedu. Buket mobilnih toaleta, eno ga stoji na nekoliko metara od fontane, to je ona uz samu Knez Mihailovu.
Vratih se posle kući i pričam šta videh a kažu mi ukućani da sam nešto pobrkao i ko zna gde sam to bio, zalutao si kaži mi, ovo je bre metropola, glavni grad a Trg Republike je centar centra prestonice i pazi šta pričaš. Jutro sam opet bio tamo I nema šta da pazim, sve stoji kako sam rekao … Dobro, ajde de te barake sa veštačkim cvećem po krovu, ali mobilni toaleti, klozeti pokraj fontane, preteraše sa tom rustikom i higijenom.
Nije sporno da se na gradskim trgovima organizuju fešte i proslave i bazari, radi se to po svetu, ali ipak stvaranje takvog privremenog ambijenta podrazumeva odgovornost priređivača i gradskih vlasti oko izgleda toga što će na Trgu stajati neko vreme. Nije bilo teško pozvati dizajnera ili organizovati konkurs za projekat kojim bi se upriličila ova situacija. Ovako, kakav nam je kulturni model i domašaj, takav će biti neko vreme i glavni gradski trg. Bedan i ružan.
Lako se zaboravi da svaka gradska arhitektura zavisi od gradjana koji je u tom vremenu upotrebljavaju, tako da tvoj komentar moze da se primeni mnogim arhitektonskim kompleksima, kao naprimer, Keopsovoj piramidi – koja je bila robljena vekovima i ciji ukradeni eksteriorni blokovi su sluzili kao gradjevinski materijal mnogobrojnim gradjevinama u Kairu. Dobro je da su Narodni Muzej i NarodnoPozoriste u Beogradu jos uvek tamo, uprkos vasarskim uljezima. Velika je razlika ismedju elitnog shvatanja urbanistickog zivota, koji je u osnovi funkcionalan i estetican (i cesto zaboravi gradjane i njihov uticaj na urbanisticke prostore), i popularnog shvatanja nasih sugradjana – koji je u osnovi komercijalan i praktican. Naravno, ja razumem tvoj komentar ali mislim da su mnoge odluke bazirane na troskovima mnogo vise nego na esteticnoj vrednosti. Nadam se da ce tvoja naredna poseta beogradskom centru biti prijatnija.
Nije u pitanju ni elitistički prostup niti novac, prosto za iste te pare se može napraviti sasvim prihvatljiv izgled Trga i to isključivo zavisi od stepena kulture kojom raspolaže gradska vlast … nemam ništa protiv takvih senzacija na trgu, to je evropska praksa ali najmiti dizajnera koji će uraditi neki prostojan sistem malih pokretnih prodavnivnca niej teško niti zametno. To se u Beogradu neće promeniti do god o svemu odlučuje neki birokrata čije se obrazovanje bazira na čitanju tabloidnih novina i njemu je ovakav trg sasvim u redu, prosto ne razume o čemu se tu radi i zašto ima kritike. A pozicija pokretnih toaleta uz samu Knez Mihailovu ulicu je zaista uvredljiva za grad, ili bar neke građane … eto …
Birokrati su clanovi publike i kao takvi oni verovatno imaju popularno shvatanje urbanizma – koji je u osnovi komercijalan i praktican, tako kao i sto pises, oni ne vide da dizajneri imaju znanje i umenje da organizuju taj prostor lepse. Razlika je u sistemu vrednosti i znanju. Mozda bi bilo korisno da se organizuju uporedne izlozbe za birokrate sa slicnim urbanistickim dogadjajima u Evropskim gradovima tako tako da oni imaju neku esteticnu osnovu pre donosenja odluke. Ti pises, “A pozicija pokretnih toaleta uz samu Knez Mihailovu ulicu je zaista uvredljiva za grad, ili bar neke građane … eto …”, a ja bih te podsetila da je jedan ‘pissoir’ u Parizu na Boulevard-u Saint Michel blizu Notre Dame de Paris, postojao skoro nekoliko dekada posle drugog svetskog rata… uostalom institucija pissoir-a je cak inspirisala Duchamp-ov artifact … ozbiljno govoreci, obrazovanje birokrata je dobra ideja, a ja potpuno razumem tvoju poziciju…