Moj gost je arhitekta Boško Budisavljević iz Zagreba
PRIČA O GUPU
Predavanje o GUPu u Europskom domu u Zagebu, Jurišićeva 1
Utorak 4.veljače 2020. u 11.0 sati
Ulaz slobodan
Predavač Boško Budisavljević
Zahvaljujem se na pozivu gospodina Langa da za Hrvatsku stranku umirovljenika održim predavanje, bolje rečeno održim razgovor o Generalnom urbanističkom plana grada Zagreba.
Pretpostavljam da već i vrapci na krovu znaju što bi to trebao biti Generalni urbanistički plan. Dokument prema kojem se treba razvijati Grad, u našem konkretnom slučaju grad Zagreb.
U hijerarhiji urbanističkih planova Generalni urbanistički plan je drugi po redu, prvi je Prostorni plan. Nakon Generalnog plana dolaze urbanistički planovi nižeg reda. To su detaljni urbanisrtički planovi pa urbanistički projekti, pa urbanistički uvjeti uređenja. Možda se oni u najnovijim zakonima o planiranju baš tako i ne zovu, to nije važno, ,mi smo i tako majstori za nevažne promjene, samo da administracija opravda svoj posao. Sjajno je spomenuo na intervjuu za N1 gradonačelnik Bjelovara, na pitanje novinara o imovinskim karticama i Povjerenstvu o sukobu interesa. U uređenoj državi, rekao je gradonačelnik, nema nikakvih povjerenstava, sve što se tiče imovine evidentira se u Poreznoj upravi. I točka.
Vratimo se na GUP Zagreba. Kaže moj kolega urbanist koji je godinama radio u Gradskom zavodu za urbanizam, GUP grada Zagreba iz 70 – ih godina imao je 30-ak članaka i dva grafička priloga. Po tom se planu grad Zagreb razvijao punih 15-ak godina, do novog GUP-a koji je donešen 1986. godine. Taj je već napredovao u broju članaka i grafičkih priloga. Da bi ovaj nojnoviji, o kojem se vode beskonačne rasprave, imao samo preko 200 iznimaka u odnosu na važeću regulativu GUPa.
Znamo da je na taj Prijedlog izmjena GUPa pristiglo oko 30.000 primjedbi. Obzirom na situaciju i nastalu hajku te suprostavljene stavove između skupštinske većine , Bandić 365 + HDZ i oporbe, možemo pretpostaviti da je tu bilo i dosta onih za koje se kaže “kopiranih”, samo da bi bio veći broj primjedbi. Pa da je bilo samo 100 ozbiljnih i dokumentiranih primjedbi na GUP, trebalo je vremena da se na njih odgovori. A znamo u kojem roku je Grad, odnosno njegove službe, odgovorio na sve primjedbe, znači njih 30.000. A zna se da bi primjedbi bilo i više da Grad, opet pokušavajući opstruirati predaju primjedbi, nije uvjetovao predaju urudžbiranjem. Dakle, ne možete poslati ni poštom ni elektronikom, već morate doći u gradsku službu i dobiti pečat u prijemnoj kancelariji. A bio je tu, prvi put, izmišljen i formular na kojem se predaju primjedbe. Sve u svemu, Grad je sve poduzeo da se maksimolno oteža postavljanje primjedbi , a njih je ipak bio 30.000.
Nakon primjedbi je predviđen postupak odgovora na primjedbe, prihvaćanje ili odbijanje. Tu je postupak koji nikad nije dobro definiran ni u kakvom zakonu. Primjedbe rješava izrađivač plana, on odlučuje o prihvatu ili odbijanju. Kadija te tuži, kadija te sudi. Vrlo se rijetko događa da se primjedba prihvaća, pogotovo primjedbe od strane građana. Eventualno se uvaži neki amandman politički uvjetovan. Kao što je i predsjednik Gradske skupštine izjavio na pitanje hoće li HDZ glasati za GUP ili protiv. Ako usvoje naše amandmane , glast ćemo za. Nije nastavio, ako ne prihvate, jer to uopće nije dolazilo u obzir. U zagrebačkom konkretnom slučaju ZNA SE kako su povezati 365 i HDZ na saborskoj razini.
Kad i nije politički uvjetovana primjedba, teško je očekivati da bi izrađivač plana neku primjedbu prihvatio. A ako je ne prihvati , ne postoji tijelo koje tu može presuditi. Ne postoji neka neovisna komisija stručnjaka , koja bi odgovarala na primjedbe. Pa kad bi i to postojalo, dolazi slijedeća prepreka. Uvažene primjedbe uvjetuju ponovu javnu raspravu, jer možda netko ima primjedbe na uvažene primjedbe. I tako unedogled. Prema mom saznanju nema rješenja u postojećem zakonodavstvu.
Zaboravimo te sitnice. Pogledajmo prirodu GUPa. Ako GUP iz 1986. uzmeno kao izvornik u koji su tada ugrađena sva najnovija saznanja o urbanističkom planiranju tog razdoblja. Otada do danas prošle su 34 godine. U našem zagrebačkom slučaju sve kasnije izmjene i dopune donošene su samo iz pojedinačnih interesa investitora i odnosile su se najviše u prenamjenu zelenih površina u građevinska. Nikakva nova saznanja poput očuvanja okoliša, obnovljivih izvora energija, novih digitalnih alata, sređivanja otpada, potrebe za novim javnim i društvenim sadržajima, novim načinima stanovanja i drugim suvremenim dosezima nisu našla mjesto u izmjenama i dopunama. Za odgovore na primjedbe na zadnje izmjene čekali smo preko 3 godine. I najednom, nakon posjeta gradonačelika Dubajiu dobili smo i žurne dodatne izmjene koje su vrhunac primjera prenamjene zelenih površina u građevinske.
Jedna bitna stvar nije unešena u GUP. Promjena društvremenog sustava, iz socijalističkog u kapitalističko. Došlo je privatno vlasništvo kao vrlo bitna nova odrednica planiranja. To se više ne može rješavati izmjenama i dopunama nego samo izradom potpuno novog GUPa grada Zagreba. Izrada novog GUPa traži i nove stručnjake a ne samo 15-ak arhitekata koliko ih momentalno ima u Zavodu za planiranje koji vodi potpuno nekompetentna osoba. To je, nadam se svakome jasno.
Zato je potreban referendum o izradi novog GUP-a i nikakva druga verzija današnjeg nečitljivog dokumenta koji nesposobna gradska uprava gura iz najsebičnijih interesa gladnih investitora na čelu s njihovim predvodnikom, gradonačelnikom grada Zagreba.