Primećeno je da Beograđani imaju vizije o gradu

JAPANGrad će za nekoliko godina ili decenija izgledati onako kako ga Beograđani budu zamislili i koliko budu mogli da usklade svoje međusobne vizije, ali i da te vizije prilagode svojim i zajedničkim moćima ne samo kreativnim, ne samo radnom energijom i entuzijazmom, već i novcem kojim raspolažu. Čak i kada to pokušaju, kada govore o zamišljenoj slici grada u budućnosti, zaista postoje veoma različite vizije Beograđana: ako je javljanje vizije potaknuto konkretnom potrebom, onda je vrsta, tema i domet vizije veoma raznolik. Jer svi, naravno, imaju različite potrebe zavisno od ekonomskog stanja, osvojenog kulturnog nivoa i lestvice vrednosti, razumevanja života u gradu.

Sa jedne strane postoje vizije političara koji dobijaju priliku da vode grad, uz pomoć gradskih planera, i tu se uglavnom radi o velikim projektima poput metroa, železnice, novih delova grada, mada je u poslednje vreme aktuelno i asfaltiranje ulica, uvođenje kanalizacije ili postavljanje koševa na dečijim igralištima jer to efikasniej deluje na građane od velikih tema. U tome Beograđani učestvuju samo posredno, preko ljudi koje su izabrali u gradsku upravu a ovi im stavljaju na uvid svoje ideje i namere. Ove vizije su zajedničke, pripadaju svim građanima Beograda, ili bi tako trebalo da bude, pod uslovom da je izvor vizije jasan, objašnjen, precizno izložen predlog rešenja, sagledane posledice i šta se time dobija, kolika je cena i čega se zbog ostvarenja te vizije treba lišiti; tek onda dolazi na red zajednička odluka, ali do te lekcije još nisu stigli. Ni političari, ni građani.

Sa druge strane, postoje pojedinačne vizije građana, koji se, naravno, u želji da reše neku svoju potrebu, ne bave krupnim i globalnim temama već lokalno gledaju na problem u nivou svog neposrednog okruženja. Nekome je vizija da ima kućicu sa dve sobe, nekome da na svom potkrovlju ima malo veći prozor, a neki su utučeni što glavne gradske ulice ne liče na pariske… I tako, ima bezbroj vizija svakog Beograđanina i još nije pronađen jedan koji je nema. Vizije su samo njihove, u mislima ih čuvaju, ili, kad ne naiđuz na razumevanje dužnosnika često ih realizuju kao divlju gradnju. Tako ostvarena vizija liči na Busije ili na vikendicu na vrhu visoke zgrade blizu Brankovog mosta. Sve vizije su legalne i ravnopravne i svi imaju pravo da ih sanjaju, da ih iskažu javno i da traže da budu ostvarene. Ali, ostvarenje bilo koje vizije moguće je samo ako one ne ugrožavaju druge ili ako imaju uz sebe dovoljan broj saglasnih, onih koji se neće protiviti ili će im se pridružiti.

Zajednička vizija oko koje su svi saglasni, mada nije jasno da li na predmet saglasnosti gledaju isto, jeste vizija da se na osnovu beogradskog identiteta kao iskazane posebnosti, Beograd izgradi i postane respektabilna evropska metropola beu obzira što ima i onih koji to nikada nisu videli, a ipak i u tom slučaju je njihovo pravo da odlučuju.

Vizije su obično na duge staze, ali ima i takvih koje se mogu ostvariti sutradan pošto se nekome javi ideja. U ove druge treba uvek pomalo sumnjati jer se može dogoditi da su brzopleto, usled naraslog adrenalina, samoptvrđivanja ili saniranja neke preke potrebe, iskrsle iznenada. One prve, dugoročne, podrazumevaju kontinuitet u političkim stremljenjima ljudi na vlasti ali i planera i arhitekata i nesumnjivo, neprekidnu pažnju građana.

Promene koje su neophodne kao korekcija ili prilagođavanje životu jesu razlog za preispitivanje, ali bitno menjanje i promovisanje neke sasvim nove vizije pri svakoj promeni vlasti, svakako odlaže ostvarenje one prethodne, pa se može dogoditi i događa se da se Beograd bavi vizijama kao da uživa u njima i u procesu njihovog kreiranja, a da one postaju same sebi cilj, samodovoljne, zajedno sa svojim tvorcima. A pošto nedostaje realno iskustvo u njihovoj realizaciji, one postaju neostvarive i nedostižne, izvan moći i potencijala grada. To ne ometa Beograđane da u njima uživaju i o njima razgovaraju, da sukobljavaju mišljenja, sve to deluje demokratski i stručno veoma ozbiljno, ali uprazno, jer i dalje nemamo metro, prihvatljivo čiste ulice ali ni Gradsku galeriju na Trgu Republike.

 

 

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.