Novi Bgd ima Stari Bgd
Podela na novi i stari, moderni (sic!), poslovni i tržišni prema tradicionalnom, kulturnom središtu je oveštala i prevaziđena matrica u glavama onih što prespavaše neke decenije pa ih se promene nisu dojmile i nisu ih registrovali…
Novi Beograd ima Beograd jer poseduje energiju i mogućnost da bude prostor za nove komunikacije i tehnologije života, ma kakve one bile, ali je otvoren, lišen hermetizma, pa nije na odmet razmišljati gde je mesto u velikom Beogradu gde će se odvijati život novog vremena koje dolazi. Novom Beogradu malo nedostaje do toga…
To je opomena da se grad stvara u vremenu i da ga ne formira ideologija, već namera da se stvori prostor za nove poruke koje ima ko da čuje, inicijativu i potrebe; o tržištu drugi put.
Arhitektura koja se u Novom Beogradu prezentira proteklih nekoliko godina menja mu lik unoseći poruku koju svet šalje, a to je stereotip savremenog arhitektonskog jezika kao što je bio i u vreme izgradnje prvih blokova kada se neki drugačiji stereotip koristio. Naime, radi se o istom principu i načinu, samo je žargon savremeni. Nalet novog duha i energična izgradnja nisu doneli očekivani prodor u arhitektonskom iskazu pa je, kao i nekada, izostalo stvaranje identiteta ovog vremena kao što je to bilo i onda, pa se Novi Beograd može dičiti samo time što je nov i sve noviji i popunjeniji.
Ostalo je tamo još malo prostora za nove zgrade i to u samom centru i to je šansa da se učini pokušaj građenja ne samo zgrada, već koncepta koji je bar malo van stereotipa pokupljenog sa internet stranica uz očajnički napor da se iz stereotipa izvuče nešto novo a to je naravno nemoguća misija. Koncept koji će nuditi mogućnost i biti otvoren za neke nove forme života i nove potrebe jer ako ovako ostane, Novi Beograd će doživeti sudbinu onog grada iz vremena njegovog početka, biće prevaziđen, samo više izgrađen i neće biti u saglasiju sa vremenom koje dolazi. Sadašnji investitori to ne prepoznaju, izgradiće i otići a posle će možda doći neki novi i gradiće ponovo. A možda je to i tako potrebno jer zgrade i arhitektura koja im lik određuje gube svoj atribut večnog i postaju nameštaj u gradu koji se menja kada mu federi popuste a mebl izađe iz mode.
Kiosci
Ima toga i u evropskim gradovima, ali samo za novine i cigarete tek da dok se žuriš na posao kupiš, pa u javni prevoz….
A dizajn kioska, čak se i konkursi arhitektonski raspisuju, ali ima najviše onih iz samoinicijative bravara, metalostrugara, staklara, stolara, arhitekte nigde nema a sve je od svih mogućih materijala …
… ima sve izgled slama u sred grada, jer se ove tvorevine nameću, u pešačkoj su vizuri, vide se pre nego za oko zapne zidana zgrada i ne vodi kreator svega toga računa o tome gde su kiosci i kako komuniciraju sa okolinom. Jer klasično ustrojen grad ima trotoar, pa je sa jedne strane radnja a sa druge kolovoz, sada je trotoar obostrano iskorišćen za trgovinu, pa je to kao robna kuća na otvorenom.
Beograđani imaju viziju
… zavisno od kulture, raznih etničkih grupa, socijalnog statusa. Takođe, legalno je da svako svoju viziju čuva za sebe kao svoju intimu i da je sanja i vidi u mislima ostvarenu.
I ima mnogo vizija, svakog pojedinca ili jedna koju sačine urbanisti i za koju pribave naklonost odbornika, reklo bi se zvanična vizija službeno odobrena, a može i da potekne od nekog zbvaničnika kao njegov lični čin pa je službe samo proceduralno isprate.
A treba sumnjati u viziju koja je zvanična, možda će da traje samo do sledeće promene vlasti.
Beograd na međi
Beograd je na putu i nemoguće zaobići ga i ako se putuje pa se onda u njemu bude a neki i ostaju. Najviše njih prođe, samo prođe ali zapamte ušće i ljude pa pričaju o tome kad stignu ili usput. Na putu su bile vojske, i trgovci najviše ali i pustolovi i radoznali znatižljnici ili dangube pa su i utisci i sećanja u skladu sa njihovim potrebama i ispunjenim ili omanutim očekivanjima.
Opera u Beogradu
… pa je pevanje izmešteno na druga mesta uglavnom u građevine za druge namene.
U Beogradu je svakako dobar način da se ponudi prostor onda će to da i radi jer ako je tesno onda i nije neka ponuda.
Bio je konkurs pre neku deceniju za opersku zgradu na obali Save u Novom Beogradu kod Starog sajmišta i tu je dobio prvi nagradu projekat Hansa Dala i to je bio projekat ispred svog vremena i nije izveden jer se nisu stekli svi uslovi i planete se nisu tada postavile u povoljan položaj, ali su projekat i mesto bili opšte prihvaćeni sa ushićenjem. Sada kada je rečeno da bi na Novom Beogradu mogla da se izgradi opera onda su počeli da se pojavljuju protivnici takve ideje jer kažu da Novi Beograd nije dobro mesto a to su isti koji su ranije klicali operi po onom konkursu.
Jedan predlog je da se gradi na temeljima nikad dovršenog Muzeja revolucije, pa na samom Ušću, pa pored Brankovog mosta ili da se postavi negde uz Muzej savremen umetnosti…
Novi sasržaj negde u gradu strateški promoviše prostor i aktivira njegov potencijal…
Umesto da se gradi a gradnja opere je trenutak za radovanje i optimizam, želja da se grad unapredi i dobije novi sadržaj, umesto toga gubi se vreme na nekorisnim prepirkama oko lokacije pa….
Tamo je sve zatvoreno, a opera i pozorište rade samo uveče, na trgu Republike treba sadržaj za ceo dan i noć…