… sva ta urbanistička priča o Beogradu, san o otvorenom i građanskom gradu, pa treći Beograd, pa grad budućnosti i onda trgovi otvoreni i gostoljubivi i puni demokratske atmosfere kao grčke agore, Beograd u čežnji da bude mesto tolerancije gde će svi građani moći iskazivati svoje misli i svoja osećanja i svoj stav na bilo kom mestu u gradu, mesto gde će građani tekovinu osvojne slobode za svoje poruke upražnjavati, ta roze urbanistička priča sa brojnim u međuvremenu i do sada urađenim planovima nije potrajala predugo od kada su Beograđani pomislili da je poseduju, zanemoćala je i skoro se skršila ta urbanistička vizija i treba je hitno i bitno menjati iz korena i neophodno je da se izmisli neka savim nova urbana matrica pogodna za Beograd koji se menja i nastaje novokomponovani grad u nasilju, agreciji, netoleranciji, trpljenju građana od gradskih nasilnika i antigrađana koji se ugnjezdiše u samo srce grada, naravno uz neopreznost i nedovoljnu brigu države, pa je tako jedan dužnosnik iz pravosuđa valjda, reagujući na pretnju prolivanja krvi izrekao da je to samo borba mišljenja, diskusija u procesu i da država sve dok se samo diskutuje ne može da reaguje a zatim su i organi reda upustili nizbrdo klasični gradski milje i građansko pravo na slobodno iskazivanje uverenja i sigurnost izjavivši da nisu protiv ali da ne mogu sprečiti polivanje benzinom osim na livadi gde to možda mogu i zaplenili crveno obojeno kamenje iz šahtova ali tek posle, pa se onda nasilje desilo na drugim mestima …
… i to je sve bio krajnji signal i znak za urbansite da započnu izradu novog plana primerenog i prilagođenog novim potrebama Beograda i sada se očekuje da urbanisti razmišljaju o novoj urbanoj matrici Beograda koja može efikasno i probitačno da zadovolji i pokrije potrebe koje zahteva nova gradska scena, da omogući prostorne i funkcionalne ali i ravnopravne uslove za promociju i emitovanje svih poruka, bilo da su verbalne ili fizičke i nasilničke, mada urbanisti treba obavezno da imaju na umu sve učesnike u gradskim događajima, i potencijalno polivene benzinom i polivače, i da će oni prvi biti sasvim bezbedni i sigurni bar u to da će svoju nameru ostvariti u gradskom javnom prostoru, to će urbansiti rešiti povratkom na gradske bedeme, njihovom obnovom i izgradnjom tamo gde ih je vreme skrajnulo, podeliće teritoriju na gornji grad gde je vlastela sa izabranim građanima, pa podgrađe gde su zanatlije i izvođači radova na polivanju ali i prigrađe, okolinu gde su povrtnjaci i torovi sa domaćim životinjama ne bi li se nahranili oni unutar zidina kako je bilo odvajkada …
… i dalje, urbanisti moraju uzeti u obzir veoma specifičnu situaciju u Beogradu, demokratsku naravno, gde nije moguće razdvojiti bilo koga, svi su naseljeni bez selekcije što je naoko demokratski, zato je potrebno neizostavno između pojedinih kvartova ili javnih prostora planirati savremene bedeme kako bi se svako na svom jasno omeđenom i ograđenom prostoru mogao izražavati i pokazivati i poruke slati glasno ka nebu ali i preko zida do komšiske grupe drugačijeg mišljenja i čekati odgovor, onda treba predvideti javne prostore i trgove razne: crkveni, skupštinski, pozorišni, univerzitetski, stanični, muzejski, otadžbinski, navijački jer stadioni očito nisu dovoljni i pored onih tradicionalnih trgova koji pretekoše ovi novi su za različita mišljenja, navike, opredeljenja, pa trg za sodomu i gomoru i one koje označi pop i drugi poseban trg popločan marcipanom koji ne povređuje za one otadžbinski nastrojeni i onda će biti slobodna dobra i zla reč, gest, potez, zamah, milovanje, korak, trk, hvatanje, grabljenje, šutiranje, udarci, potezi, novoučenja, sve bez razmene, prihvatanja, razumevanja i tolerancije jer je to komplikovano da se utuvi u antigrađanske glave a i zametno je jer je život dinamičan pa se sve brzo promeni …
… tako će urbanisti da pripreme plan grada u kome neće u budućnosti da bude opterećenja i obaveza prema događajima i moći će da se upražnjava populistička nastrojenost jer će antigrađani (ali i građani koji neprekidno nešto žele i izvikuju) biti izolovani i bezopasni, iza bedema zaklonjeni i neće moći da se kaže da im se uskraćuje pravo na govor i akciju, a organi reda neće morati, ostavljeni bez dovoljne podrške, da popuštaju i iznalaze opravdanja; sada preostaje da se stane uz urbansite, da se podrže i ohrabre u njihovom poduhvatu …