Opet o zoološkoj bašti … u Beogradu

001-pobednik-03Beogradska zoološka bašta se zatekla u Tvrđavi na Kalemegdanu gde je začet grad i gde su stolovali čelnici koji grad osvajiše i vladaše njim, na tom mestu su pravili istoriju grada. Posle su mesto osvojili Srbi, upisali se u vlasničke knjige i nastavili da grade Beograd. Zoo bašta je začeta tridesetih godina prošlog veka kada je tadanji Gradonačelnik velikodušno odvojio plac za čuvanje i prikazivanje životinja, kao čin društveno odgovornog ponašanja, U to vreme takav gest nije bilo za osudu jer Tvrđava nije slovila kao zaštićeno mesto, a Beograđanima je gest Sugrađanina izgledao sasvim evropski. Kasnije, vrednujući istoriske događaje moglo se zapitati da li je umanjen značaj Tvrđave postavljanjem izložbe životinja a tamo nekada behu vladari? Ali ne, ima tamo lav kao priznati car i to je dovoljno da se održi istorijom zapisan prestiž mesta iz koga se komandovalo i carevalo. Kontinuitet postoji i dalje, u jednom delu Tvrđave bila je nekada tamnica sa ćelijama gde su držali nepodobne i jurodive a danas su životinje, ne baš u ćelijama, ali u malim, skučenim kavezima i rupama, kao da su nešto zgrešile pa okajavaju svoje neke grehe.

02Stručnjaci za životinje mimoilaze se u mišljenjima, jedni tvrde da je nedopustivo držati živa bića u takvim uslovima a drugi kažu da je to veoma prihvatljivo, mada životinje zbog jezičke barijere nisu pitali ni jedni ni drugi. Bila je ideja da se zoo vrt (opet pitanje: zašto uostalom vrt, kada to vuče na botaniku …?) preseli u širok slobodan prostor pokraj Save, da se životinjama upriliči prirodno okruženje na livadama, u šumi, voda okolo ili šta već kojoj od njih odgovara, pa da ih Beograđani vide kakve su zaista. Namera je bila da u Tvrđavi ostanu ptice i zečevi, obavezno poni sa kolicima za vožnju, da ih deca mogu dodirnuti i da se tom prilikom edukuju. Ova razumna i korisna ideja teško ide jer se postojeće stanje brani kao da je autorsko delo sa atributima vlasništva gde sam predmet rasprave, životinje i Tvrđava, prestaju da budu tema. Naglasak je na tvorcu autorskog dela i njegovom pristupu zaštićenom spomeniku nacionalne kulture gde je spomenik, Tvrđava, viđena samo kao okvir gde je kreirano autorsko delo, zoo bašta.

O divljoj gradnji, pojavnom obliku autorskog dela, učinjenoj u Tvrđavi se ne govori mnogo, prelazi se nekako preko glasova protivljenja i ukazivanja nekih sitničavih sugrađana, ali i institucije koja je zadužena za čuvanje Tvrđave, kojima je kulturna zaostavština, izgleda, važnija od slona. To zanovetanje i protivljenje ne biva uočeno kao važno, naprotiv, moguće je da Beograđani, jednog jutra, budu zatečeni tvrdnjom da je autorskim delom autohtona arhitektura zidina i kula i kapija unapređena novim arhitektonskim jezikom kaveza i skloništa za životinje, da se to prihvata kao inovativni artefakt u spomeničkom okruženju i upisuje se u istoriju grada kao doprinos.

Beograđani su kao i u drugim sličnim prilikama nekako podeljeni, pa zašto talasati kad je to oduvek bilo tu, kažu jedni, i sva naša mala deca koja su sada malo veća ili sasvim odrasla prvi put su videli slona ili tigra kako leže na betonu i dišu zagađeni vazduh, a drugi tvrde da je bolje da pomenute životinje uživaju na travi, van grada u zelenom prostoru, možda uz reku i da ih deca koja će doći tamo vide. Jedni kažu da je sada Zoo bašta pristupačna, blizu im je a zaboravljaju da ima dece koja i tri prevoza menjaju da bi videla životinje pa se taj argument svrstava u neobjektivne.

01Preseljenje Zoo bašte jeste zametan, dugotrajan i skup poduhvat oko koga, do sada bar, nije bilo saglasija, pa je zadržavanje postojećeg stanja bilo srednje rešenje i nekakva garancija da se niko neće izložiti neprijatnoj mogućnosti pravljenja greške i da političari neće ubeležiti negativan poen. Međutim, preseljenje Zoo bašte, i zbog dobrobiti životinja i zbog zaštite Tvrđave, je neophodno.  Dobiti saglasije svih Beograđana za to sada liči na nemoguću misiju, došlo je vreme da dužnosnici preuzmu odgovornost, pogledaju unapred, zaborave privremeno rejting i učine gest ravan onom koji je učinio 1936 godine tadašnji Gradonačelnik kada je darovao gradu začetak Zoo bašte.
.
02 jun 2008

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *