Dakle, odvajkada ljudi zidaju da se nastane, smeste familiju i načine joj krov nad glavom, upravo vođeni istim motivom kao što je u Praoca bilo. Motiv je isti ali pravila su samo nalik, jer Praotac je birao mesto promišljajući o mnogim stvarima predhodno, da je stanište zaklonjeno i tlo procedno, da je lovište na oku i da se otale može brzo u zaklon stići i plen doneti ili glavu od saurusa spasiti. Ovi potomci današnji, sledeći nasleđeni nagon nastanjivanja, nagonjeni iznudicom grade, često preskačući promišljenje, čine to tamo gde ugrabe zemlju, najbolje je da je opšteg, društvenog vlasništva, procednost tla nije uvek presudna, važan je i pristup do centra grada gde je savremeno lovište mada nije to u prvom planu jer se iz urbanog lovišta lovina nekako donese a ne mora se hitro bežati.
Tako su nastala obimna naselja, prostrla se oko gradskog centra kao zaštitini bedem što ne znači da je grad bezbedan ali nekakva labava koegzistencija se uspostavila čemu je veoma doprinela država jer su se vlastonosci pridružili graditeljima koji su uzeli urbanizam u svoje ruke, čineći legalizaciju svega izgrađenog, iznuđeno naravno radi glasova na izborima i opstanka na vlasti a sa izgovorom da im je humanistički princip horizont kome snažno teže i spremni su svaku prepreku salomiti ne bi li ga dosegli. Nastavite sa čitanjem