#
centar Amsterdama, bezbroj prelepih kuća različitog lika ali na osnovu istovetnog modela, njihova brojnost ih ujednačava, nije moguće prepoznati mesto po pojedinim kućama kao znacima u urbanoj matrici, bezbroj različitih likova izniklih iz istog modela sabijenih na malom prostoru čini sredinu bezličnom, ambijent koji se pamti kao masa, različitost postaje sličnost , previše različitosti ujednačava sliku …
#
kanal, sa jedne i druge strane staze za automobile, bicikle i pešake, svi su istovremeno u kretanju na uskom prostoru, značajna gužva a jedna žena, sasvim opušteno usred toga vozeći bicikl bira broj na mobilnom …
#
radnici menjaju kocke na pešačkoj ulici gde je i tramvajska linija, njihovu delanje ne ometa saobraćanje pešaka i tramvaja istovremeno, normalna urbana akcija …
#
prostor gradski oko centra grada, kuće, mlađi rođaci onih iz centra, uprošćene, jednostavne,moderne ali nose na sebi belešku iz lika starijih iz susedstva i ne mogu se neprepoznati, koren je u amsterdamskom liku. Vrlo su slične jedna drugoj, isti jezik i lice ali se po negde može uočiti akcent i prepoznati prostor, može se naći oslonac za orijentaciju u urbanoj matrici, dva amsdama kao opozit ili jedinstvo suprotnosti …
#
kafe na obali kanala, kraj seprtembra, lišće pada u kanal gde je voda čudno, tiho zelena i puna slika fasada sa susedne obale koje se tamo ogledaju, lišće je žuto …
#
slika odsjaja fasada u kanalu, dole u vodi slika je uznemirena talasima, nervoza vode čini linije zmijastim, stotine vijugavih crta u neprekidnom pokretu a gore, nepomične fasade, ukočene linije bez pokreta, liči na kontrast čak i kad padne mrak
#
mostovi na kanalima su veoma slični, kao pramodel nekada napravljen, uzorak za sledbenike a tramvajske stanice su na mostovima jer se tu ukrštaju putevi i najšira su mesta …
#
Na trg Spui cenrum u toku su jutarnje pripreme za urbano pozorište, iznose stolove, dovoze robu, montiraju štandove za pokretni umetnički market, po obodu u kafeima ljudi se krepe prvim jutarnjim pićem, kafe Hope je važan jer kad se u njemu popije jutarnja kafa onda valjda ima nade za ovaj dan, svi se ponašaju kao da Hope ima neku obavezu prema njima mada u holandskoj etimologiji svakako znači nešto drugo, pa onda i ako se čežnja za taj dan ne ispuni …
#
uska zgrada u centru, prizemlje zauzima jedna radnja, tri etaže iznad su prazne, ne isplati se imati ulaz za gore i stepenište, lukrativno je ne smanjivati lokal gde prodaju pomfrit, pragmatično iskustvo …
#
kroz prozor se vidi na suprotnoj strani kanala niz zgrada, prozori su u sumrak tamni, samo jedan svetli, onda pada mrak, prozori se osvetljavaju i u jednom trenutku skoro svi svetle, ljudi su došli sa posla, onda se približava ponoć, prozori se gase, tonu u mrak, u tamu, gase se, svetli i dalje onaj sa početka, ostali spavaju mada možda to ne žele, ali ko ih pita …
#
u gadžeteriji prodaju maske sa likom poznatih pevača i glumaca ali nemaju masku sa likom Mik Džegera, jbga, šta oni znaju o dečijoj čežnji …
#
fasade su iskošene, naginju se vrhom ka ulici a gore je konzola sa točkom za dizanje tereta, namešta i stvari goleme ne mogu kroz uska stepeništa koja moraju biti takva uštede prostora radi, sve ide kroz prozore …
#
u ovoj urbanoj matrici ništa nije slučajno, sve sledi pralogiku stvorenu još od nastanka grada na kanalima malo ispod nivoa mora, tako mora biti kad je već nastao gde mu mesto nije …
#
neki odavde su kupili naftnu platformu i doneli je u Amsterdam, postavili je u luku, na zadnjem etažiu oko 60 m iznad mora načinili su restoran sa vidikom na celu luku, sve ima ukus nadrealnog, naftna platforma je autentična i pre novog života je zaista crpla naftu …
#
radničko naselje, zidano dvadesetih godina prošlog veka, dvorci za radničku klasu, tako izgledaju spolja, ima unutrašnja dvorišta, zelenilo, bogate fasade sa unikatnim sofisticiranim detaljima koji se ne ponavljaju, i sada o tome brinu socijalisti uz pomoć kapitalistilke države a oni drugi koji su dizali revoluvcije ne bi li se izborili za pravo da brinu o radničkoj klasi po cenu miliona mrtvih su dobacili tek do prefabrikacije, amsterdamska škola kako to nazva ona gospođa iz Italije pa onda ime ostade …
#
taksi do aerodroma Šiphol, terminus 2 gde sleće JAT, lepo je kad piše na tabli JAT yougoslave air company, osećanje kao iz bajke, leti se u nepostojeće negde u prošlost ili nigde mada to odredište ipak postoji i traje, doleti se, gradovi, reke, šume, ljudi mada tamo više ne piše jugoskovenska avio kompanija, izbrisano je, Jugoslavija ne postoji ali odavde iz Amsterdama se tamo ipak poleće jer tako piše na tabli na Šipholu