Beograd hrli nezaustavljivo ka svojoj novokomponovanoj budućnosti koju mu smisliše gradski dužnosnici u skladu sa potrebama imaoca kapitala od koje kuda a na suprot stvarnim potrebama građana koji oko te budućnoti ne behu ništa pitani. Već je vidljiva, pokazuje se u svoj svojoj ogoljenoj brutalnoj i arogantnoj formi, nasilje nad gradom i građanima je u toku. Samo nekoliko primera tog delanja kazuje i pokazuje da Beograd biva i postaje jedno drugo mesto, nametnute neočekivane slike i lišeno svoje istorije i identiteta. I tako, samo radi podsećanja:
Beograd na vodi se gradi, čudne neprimereno velike zgrade gde im mesto nije niču i rastu zaklanjajući grad svojim volimenom, menja se slika grada radikalno i na način koji svakako nije u skladu sa svim dosadanjim trajanjem i građenjem grada. Izgradnja tog dela priobalja uz reku Savu, Savskog amfiteatra, na način kako je preduzeto ne samo što uništava sliku i identitet Beograda pretvarajući ga u jedan od bliskoistočnih urbaniteta sasvim stranom ovom podneblju i još važnije isto to čini sa istorujom i urbanom kulturom grada na ušću Save u Dunav, a sve u cilju investitorskog naduvavanja metara kvadratnih uz premeštanje železničke stanice i dovođenje metroa tik uz ivicu Beograda na vodi, obe akcije ne bi li se Beogradu na vodi podigao rejting i kupcima stanova i poslovnog prostora povećao komfor a investitoru profit. Ostalih nekoliko stotina hiljada Beograđana očito nisu bitni, snaći će se već nekako.
Uređuje se Trg Republike i to je dobar gest jer sadanji izgled je prevaziđena forma, novi lik je dobiven javnim arhitektonskim konkursom pa je za nadati se da će posle više od godinu dana rada (?) biti prostor koji odgovara tako važnom mestu u gradu. Ali, onda nastaje problem koji ugrožava ili može sasvim da degradira napor uložen da se Trg Republike uredi. Naime, čuje se da sledi bitna promena u saobraćaju upravo na tom mestu; sav javni prevoz će biti skrenut u Francusku ulicu, gde će posle ne zna se baš tačno, a kako do Studentskog trga ili Kalemegdana opet nije jasno osim što je planirano da Vasina bude pešačka trasa. Bila je i pričao o nekom tramvaju od Terazija do Kalemegdana i to Vasinom ulicom ali to je samo klik iz štampe i neprovereno je, mada i to nije rešenje koje unapređuje komunikaciju u centru Beograda, naprotiv, samo je komplikuje.
Generalnim planom Beograda predviđena je autobuska stanica na Novom Beogradu u Bloku 42, tamo na mestu sadanjeg buvljaka, i planirano je da bude u vezi sa novobeogradskom železničkom stanicom. Bio je i konkurs za novo zdanje autobuske stanice, a onda je sve metnuto u ćošak iz razloga koji su bar građanima nepoznati, sada će izgleda biti dve privremene stanice, jedna iza napuštene Glavne železničke stanice a druga u Bloku 42 u privremenim barakama, obe sasvim neopremljene i neprimerene za potrebe glavnog grada i kapacitet koji mu je potreban. To je prilika za novi dodatni saobraćajni haos i značajnu dezorijentisanost putnika, odlazeći i dolazećih.
Ove jeseni zatvorena je Glavna železnička stanica na Savskom trgu i za tu funkciju je proglašena stanica u Prokopu, nedovršena ali će biti jedina sa koje se može putovati iz Beograda ili u njega doći sa problemom kako do nje stići kad se namerava odlazak nekud i kako sa nje otići u grad kad se doputuje. Ranijim planom Prokop je bio predviđen kao protočna stanica a Glavna stanica na Savskom trgu je i dalje bila glavna u centru grada kao što toj nameni i dolikuje i kao što je to u celom svetu ustanovljeno kao pravilo. A ako se prevozi i automobil onda nepostojećim prilazom ide se u Topčider na sasvim neprimerenu i neopremljenu stanicu. Ovim potezima ugrožen je i tek zaživeli sistem Beovoza koji je trebalo da bude značajan saobraćajni resurs veze grada sa predgrađima.
Predviđena je bitna promena metro plana premeštanjem metro trase iz centra grada, one na liniji od Pravnog fakulteta preko Salvije do Prokopa, u Savsku ulicu. Ta nova trasa spajaće Mirijevo sa nepostojećim Tesla gradom na Makiškom polju, liči na od nigde do nikuda, a pritom ta nova trasa metroa neće imati kontakt sa budućom glavnom železničkom stanicom u Prokopu pa će to biti posebnost Beograda u odnosu na druge evropske gradove gde je kontakt direktan metroa i železniče stanive neophodan i bitan za normalan dostup. Kako do Prokopa, već sada je problem korisnicima namernim da koriste voz a bez metroa ubuduće to će zaista biti problem. Ta linija metroa imaće pre svega ulogu da u okviru advertajzinga ima još jedan element više za promociju Beograda na vodi i privlačenje kupaca nekretnina i ko će onda moći da odoli da ne kupi koji metar kvadratni kad je metro tu na lak korak.
Izgradnja Tesla grada je nov investicioni poduhvat i lepo bi bilo za grad da se tako što dogodi osim na ovom mestu, na Makiškom polju koje je značajno beogradsko izvorište pijaće vode, pa kada se to umanji da bi se investitor iskazao u nekoj budućnosti, nastaće i biće dugoročni problem. Očuvanje vodoizvorišta je usled klimatskih promena i mogućeg nedostatka vode, posebno kada se radi o metropoli sa preko dva miliona stanovnika kao što sledi Beogradu, jeste ili bi trebalo da bude jedan od najvažnijih zadataka upravljača gradom i njegovih planera. Ovakav gest umanjenja površine zemljišta označenog decenijama kao važno gradsko vodoizvorište je iznenađujuće neogovorno i za budućnsot Beograda i njegovih žitelja opasno.
Dakle, novo vreme Beograda dolazi, nadire, izgurava građane iz ambijenta koji je stvaran bar dva protekla veka, menja se identitet grada, posebno na desnoj savskoj obali i padini od Terazija i Kneza Milša do reke, nestaje urbana slika kojom beše prepoznavan, stvaraju se novi praktično nerešivi problemi u funkcionisanju metropole, budućnost neočekivana i nasilno nametnuta voljom vlasti je preko praga u grad zakoračola, ali kada se sagleda do sada učinjeno ta dolazeća budućnost je nepopravljiva.
Urbanistički zavod sve to prati kao izvršilac naredbi vlasti i potpuno degradiranje struke, umesto da kreira kontroliše, promoviše i stvara viziju zasnovanu na stručnom sagledavanju grada …
Hidrocentrale male, na planinskim rekama to je ekocid, mali procenat , oko 1% proizvodnje struje u Srbiji samo u interesu investitora cena je uništavanje reka i života u njima preduzeća MNE dobile 7,3 mlrde dotacija ili tako što …