DRUŠTVO ARHITEKATA BEOGRADA / Uparvnom i Nadzornom odboru
Poštovani,
U toku je BINA i nesumnjivo je za svaku pohvalu napor koji je učinjen da bi se ova značajna manifestacija o Arhitekturi i Urbanizmu održala u Beogradu. Posebnu pažnju privlači izložba posvećena Prof. arhitekti Aleksandru Stjepanoviću koji je svojim delom obeležio celu jednu epohu u razvoju Beograda. Značajno je takođe i učešće kolega iz inostranstva, pre svega da bismo sagledali procese koji se odvijaju u našoj profesiji, u okruženju. Nadam se da će i u budućnosti BINA uspevati da opstane i nastavi da prikazuje dostignuća arhitektonska i gradograditeljska u Srbiji i da pomaže održavanje i unapređivanje komunikacije sa svetom.
Međutim, dok se prezentiraju izložbe SHARE BEOGRAD i ostale aktivnosti koje nudi BINA, u Beogradu se događa Beograd na vodi; ugrožava se zaštićeno nacionalno dobro, Kalemegdan, zbog izgradnje žičare preko reke; pešačka zona u centru grada se širi nekontrolisano; saobraćajni koncept se bitno menja premeštanjem metroa iz gradskog centra; železnička stanica se izmešta sa mesta gde treba da bude u Prokop; javni prevoz u Vasinoj ulici se ukida; Trg Republike, izgleda, neće ličiti na nagrađeno konkursno rešenje. Sve ovo i još puno toga drugog se dešava bez javno i jasno predočenog gradskog plana i bilo kakvih konsultacija sa javnošću, strukom i posebno onim njenim delom koji DAB zastupa. U razgovorima i posećujući društvene mreže, saznajem da značajan broj kolega, arhitekata članova DABa nisu saglasni sa takvim radikalnim promenama u Beogradu.
Očekivao sam da će i naše strukovno udruženje, DAB, doći do bar sličnih zaključaka, pa onda reagovati i organizovati razgovore u vezi sa navedenim obesno samovoljnim, pa i protivzakonitim akcijama onih koje kvalifikujemo kao gradsku vlast, ali je to izostalo.
Oduvek je pritisak na delovanje Arhitekata, blizak iznudi, bio prisutan, ali udruženi u Društvu arhitekata su nalazili put da se tome odupru i odbrane etiku i dignitet profesije. Sada je to, ćutanjem DABa na zlostavljanje Beograda, bitno promenjeno i smatram da je ovakav stav nedopustiv. Prenebregavanje stvarnosti koja se događa u Beogradu i izbegavanje suočavanja sa njom vodi realnoj opasnosti da u budućnosti nećemo moći da razrešimo zaista velike probleme koji zbog ovakvih aktivnosti prete gradu. Zanemarivanje mišljenja sopstvenih članova, arhitekata i neodazivanje na, ako ništa drugo, građansku obavezu da se o događanjima u Beogradu u okviru DABa debatuje vodi pristajanju da se struka marginalizuje i obezvredi do nepotrebnosti.
Ćutanje nije ono što arhitekti, ali i građani od svog stručnog udruženja očekuju i ja to ćutanje shvatam kao opasan i štetan preokret u svetonazoru i delanju DABa, što mi govori da se ovde radi o sasvim drugačijem ustrojstvu Društva čiji sam član preko pedeset godina. Budući da nisam saglasan sa takvim viđenjem stvarnosti i načinom delovanja, tu novonastalu situaciju ne vidim kao motiv niti razlog da takvom radikalno promenjenom Društvu arhitekata pripadam.
Zato tražim da moje ime bude izbrisano sa spiska članova Društva arhitekata Beograda i da se moj zahtev shvati kao neopoziv.
Đorđe Bobić, arhitekta 12 maj 2019
Dragi Đorđe,
Ivanu je oduševilo tvoje pismo.
I ja se s poštovanjem odnosim prema tvojoj odluci.
Časno i moralno, nema sumnje.
Pretpostavljam da si procenio da neka druga reakcija, pre ostavke, ne bi imala efekta.
Imam na umu pokretanje peticije (znam da mnogo ne vredi, ali umiri savest), predlog za otvaranje javne rasprave, zahtev (sa istomišljenicima) da se smeni rukovodstvo DAB itd.
Šta god čovek da uradi, mira nema dok hara ova siledžijska i fašistoidna banda.
Sve najbolje,
Zoran Radovanović
Dragi Zorane,
hvala tebi i Ivani na podršci.
Djordje