Arhiva - tagovi: makiš

Makiško polje

BEOGRAD NA VODOIZVORIŠTU / Plan detaljne regulacije dela Makiškog polja

Plan detaljne regulacije dela Makiškog polja je završen, obavljena je i neka vrsta privatnog uvida u predloženi plan umesto javnog, vlast je iskoristila epidemiju da svoju nameru i interes namiri, ostvari i odstrani građane od učešća u zakonom garantovanom prisustvu odlučivanju o gradu. Na toj komisiji za urbanizam odlučeno je da plan ide dalje u proceduru ali bez prisustva građana pa je takva odluka sa etičkog, moralnog i perofesionalnog aspekta bezvredna i po Beograd štetna.

Proteklih nekoliko godina je takva praksa u Beogradu na delu, ali u ovom posebnom slučaju ponašanje vlasti, urbanista i drugih učesnika u ovom za grad veoma ruzičnom poduhvatu je krajnje opasno jer se radi o ugrožavanju javnog interesu najvišeg nivoa. Radi se o snabdevanju Beograda pijaćom vodom, sa ovog mesta, sa Makiša ta voda dotiće u gradske česme još od 1893 godine, svo vreme od tada tlo je bilo zaštićeno, sve do 2014 godine kada je Institut „Jaroslav Černi“ zonu zaštite upolovačio i na osnovu toga 450 ha poljoprivrednog zemljišta pretvoreno je u građevinsko i započela od tada akcija udruge vlasti i investitora na novostečenom građevinskom reonu ali i na vodoizvorištu. Protest dela struke  i građana nije od početka tog poduhvata uvažavan, da, od strane gradske vlasti.  

Plan tretira 682 hektara tla koje je oduzeto od zone zaštite makiškog vodoizvorišta, vodozahvata koji snabdeva građane pijaćom vodom preko postrojenja za prećišavanje pijaće vode „Bele vode“ kapaciteta 600 l/sec. Planom je predviđeno da se postrojenje ukine i izgradi novo, da se potroše značajno veća gradska sredstva uzmesto da se novac ulaže u održanje postojećeg prirodnog, zaštićenog ambijenta i postojeće infrastrukture za pročišćavanje vode.

Da bi se sagledalo o čemu se radi može se videti iz dve tabele preuzete iz teksta PDR Makiško polje:

Tabela 1

Posebno treba obratiti pažnju na poziciju u tabeli gde se obeležava površina za šume i površina za tu namenu iznosi 48,89 ha umesto sadanjih koja pokriva oko 130 ha tla obuhvaćenog planom. Dakle seča ekološki dragocene postojeće šume i to skoro 80 ha uz nepoznanicu dali će ogoljeni teren uz izgradnju enormno velike betonske mase temelja zgrada, garaža, metroa, zatrpavanja postojećih melioracionih kanala i izgradnja infrastrukture za 4,5 miliona izgrađenih metara kvadratnih poremetiti prirodne tokove podzemnih i nadzemnih voda koji snabdevaju vodoizvorište. Da, snabdevaju grad Beograd i Beograđane vodom.   

Tabela 2

Veliki je to posao, značajan poduhvat, nekoliko puta veći od Beograda na vodi i svakako bi gradu doneo značajan ekonomski, i svaki drugi doprinos u razvoju samo da se ne radi o zemljištu u zoni zaštite najvećeg beogradskog vodoizvorišta. Naime, vodoizvorište u makiškom polju i reni bunari na Adi Ciganliji su izvori čiste vode, čistiji od one koja se crpi iz Save. Predviđenom izgradnjom od 4,5 miliona m2 komercijalnih, indistriskih i stambenih sadržaja u zgradama visine do šest etaža i podzemnim garažama, naseljavanjem 36.000 stanovnika i dovođenjem 35.000 zaposlenih, može biti faktor ugrožavanja količine i kvaliteta vode. Bez obzira na sve mere predostrožnosti oko zaštite dela vodoizvorišta koje ostaje u funkciji blizina tako velike, prevelike i agresivne izgrađene aglomeracije u neposrednoj blizini vodozahvata i to na tlu koje je oduvek bilo deo zaštićenog tla dovodi se u opasnost snabdevanje Beograđana pijaćom vodom.

Izvesni izveštaji onih koji prate kapacitet izvorišta u makiškom polju, reni bunarima na Adi Ciganliji kažu da se količina vode vremenom smanjuje jer tako priroda određuje, ali i potreba za vodom korisnika u Beogradu je sve veća pa potencijalno ugrožavanje postoječeg vodoizvorišta, ne samo kapacitetom, već i kvalitetom vode, sasvim je logično zaključiti da je ova akcija veoma rizična, ne samo po sadanje stanovnije grada, mogu biti ugroženi i oni koji će u budućnosti u gradu biti ali možda sa značajnim problemom oko vode ako se aktuelna akcija ne sprovede na zakonom propisan način, a to znači da se još jednom preispita uticaj te gradnje na vodozahvat, da se opet uradi studija koja će odrediti prostor zaštite vodoizvorišta sa upitom dali ga treba vratiti na onaj koji već stopedest godina vodoizvorište štiti i posle toga, ako iskazi struke u ponovnom ispitivanju tako kažu, tražiti novo mest, kao plan B, za gradnju nekog Beograda koji neće grad ugrožavati i vodu mu uskraćivati. A ovde šumu ostaviti na miru i pomoći ljudima da na onih 450 ha poljoprivrednog zemljišta voće i povrće sade i beru a to Beograđanima svakako treba. Sve to što vlast čini nije na dobar način izvedeno, plan ne treba da stigne do Skupštine grada ovakav kakv je i sa ovakvom procedurom, posebno ako se to sve dogodi bez javnosti, struke van institucija i građana.

Uostalom, uz sve dobronamerne i stručne pouke iz plana o kvalitetu onog što bi se eventualno po tom plani izgradilo i uslove po kojima bi se to sve gradilo, nije ništa rečeno o samoj gradnji, o milionima kubika iskopane zemlje i isto toliko potrebnog peska za nasipanje, o promeni struktute zemljišta, o djubretu koje će izgrađeni grad proizvoditi, o zagađenju vazduha i tla a svakako nije ništa rečeno dali će vodoizvorište to sve da prećuti i da neće možda burno i protestno odgovoriti i vodu Beogradu uskratiti. A građani upravo o tome govore.

Vlast ne sme da prenebregne i potre javni interes i nedopustivo je da svoj i investitorski privatni interes proglašava javnim, da ga nameće nasilno i protivzakonito zaključavajući vrata građanima koji su došli na javnu raspravu o planu da kažu šta o tome misle i iznesu svoje primedbe. Građani su shvatili da je borba za zaštitu gradskog vodoizvorišta jedan od najznačajnijih oblika i iskaza javnog interesa, od toga zaista u bukvalnoim smislu reči zavisi budućnost života u gradu. Zbog toga vlast nema prava da ih u tome, u toj borbi, sprečava, posebno ne silom ili prevarnom rečju da to čini ne bi li građane zaštitila od zaraze.

Zbog toga reč koja traži obnovu celog postupka, preispitivanje dosadašnjeg urbanističkog uradka, donošenje njegove prave ocene posebno o posledicama koje njegova eventualna realizacija može proizvesti, ne sme da utihne niti da prestane, dužnost i obaveza građana je da o tome govore i istraju.